Liga Evrope jedno je od najvažnijih klupskih fudbalskih takmičenja na kontinentu. Iako se nalazi iza Lige prvaka u hijerarhiji UEFA takmičenja, kroz njegovu istoriju trofej su osvajali neki od najvećih evropskih klubova, među kojima su Liverpool, Juventus, Inter, Real Madrid, Chelsea, Manchester United, Atlético Madrid i Sevilla.
Današnja UEFA Europa League nastala je iz Kupa UEFA, pokrenutog u sezoni 1971/72. Tokom više od pola stoljeća mijenjali su se naziv, broj učesnika i sistem takmičenja kao i sistem sportskog klađenja na nju, ali je osnovna ideja ostala ista - klubovima iz različitih evropskih liga pružiti još jedan put do velikog međunarodnog trofeja.

Kup UEFA pokrenut je 1971. godine kao treće veliko UEFA klupsko takmičenje, uz Kup evropskih šampiona i Kup pobjednika kupova.
Novi turnir zamijenio je Kup sajamskih gradova, takmičenje koje je postojalo od 1950-ih, ali nije bilo pod direktnom kontrolom UEFA-e. Osnivanjem Kupa UEFA uvedena su jedinstvena pravila, sistem suđenja i disciplinski propisi pod nadzorom evropske fudbalske federacije.
U prvom izdanju učestvovala su 64 kluba. Takmičenje se igralo isključivo po eliminacionom sistemu, a svaki dvomeč sastojao se od utakmice kod kuće i u gostima.
Prvi osvajač bio je Tottenham. Engleski klub je u finalu 1972. igrao protiv Wolverhamptona i slavio ukupnim rezultatom 3:2. Prvu utakmicu u Wolverhamptonu Tottenham je dobio 2:1, dok je revanš u Londonu završen rezultatom 1:1.
Tokom sedamdesetih i osamdesetih Kup UEFA imao je posebno jak sportski značaj. U tadašnjem sistemu samo prvak države išao je u Kup evropskih šampiona, pa su u Kupu UEFA često završavali drugi, treći i četvrti najbolji klubovi najjačih evropskih liga.
Liverpool je osvojio takmičenje 1973. i 1976, Borussia Mönchengladbach 1975. i 1979, dok su među osvajačima tog perioda bili i Juventus, Feyenoord i PSV.
Osamdesete su donijele još veću raznovrsnost. Titule su osvajali Eintracht Frankfurt, Ipswich Town, IFK Göteborg, Real Madrid, Bayer Leverkusen i Napoli. Real Madrid je 1985. i 1986. osvojio dvije uzastopne titule, dok je Diego Maradona predvodio Napoli do trofeja 1989. godine.
Krajem osamdesetih i tokom devedesetih posebno su dominirali italijanski klubovi. Napoli, Juventus, Inter i Parma zajedno su osvojili niz trofeja i učinili Serie A najutjecajnijom ligom tog perioda u ovom takmičenju.
Prvih 26 izdanja Kupa UEFA završavalo se finalom koje se igralo u dvije utakmice – po jednom na stadionu svakog finaliste.
To se promijenilo u sezoni 1997/98, kada je uvedeno finale od jedne utakmice na unaprijed određenom neutralnom stadionu.
Prvo takvo finale odigrano je 1998. na Parku prinčeva u Parizu. Inter je savladao Lazio sa 3:0, a golove su postigli Iván Zamorano, Javier Zanetti i Ronaldo.
Format jedne finalne utakmice zadržan je do danas.
Još jedna velika promjena dogodila se 1999. godine, kada je UEFA ukinula Kup pobjednika kupova.
Klubovi koji bi ranije nastupali u tom takmičenju uključeni su u Kup UEFA. Istovremeno je povećana povezanost s Ligom prvaka, pa su ekipe eliminisane iz određenih faza najjačeg evropskog takmičenja nastavljale sezonu u Kupu UEFA.
Galatasaray je 2000. postao prvi klub koji je počeo sezonu u Ligi prvaka, a zatim osvojio Kup UEFA. U finalu je nakon penala savladao Arsenal i tako postao prvi turski klub sa velikim evropskim trofejem.
Nova velika promjena uslijedila je u sezoni 2004/05, kada je uvedena grupna faza. Četrdeset klubova bilo je raspoređeno u osam grupa sa po pet ekipa, a svaki tim igrao je četiri utakmice – dvije kod kuće i dvije u gostima.
UEFA je 2008. najavila veliko preuređenje takmičenja, a od sezone 2009/10. Kup UEFA dobio je novo ime - UEFA Europa League, odnosno Liga Evrope.
Promjena nije bila samo u nazivu. Uvedeni su novi vizuelni identitet, drugačiji sistem kvalifikacija i grupna faza sa 48 klubova raspoređenih u 12 grupa.
Prvo izdanje pod novim imenom osvojio je Atlético Madrid. U finalu 2010. u Hamburgu španski klub savladao je Fulham sa 2:1 poslije produžetaka, zahvaljujući drugom golu Diega Forlána u 116. minuti.
Od sezone 2014/15. pobjednik Lige Evrope dobio je i pravo nastupa u Ligi prvaka naredne sezone. Sevilla je osvajanjem trofeja 2015. postala prvi klub koji je iskoristio novo pravilo.
Ako postoji klub koji se posebno povezuje s ovim takmičenjem, onda je to Sevilla.
Španski klub je rekordnih sedam puta osvojio Kup UEFA odnosno Ligu Evrope. Prve dvije titule stigle su 2006. i 2007, nakon čega je Sevilla ostvarila jedinstven niz od tri uzastopna trofeja 2014, 2015. i 2016. godine.
Šestu titulu osvojila je 2020. pobjedom protiv Intera, a sedmu 2023. nakon penal-serije protiv Rome. Sevilla je pritom pobijedila u svih sedam finala Kupa UEFA i Lige Evrope u kojima je nastupila.
Iza nje se sa po tri titule nalaze Inter, Liverpool, Juventus, Atlético Madrid i Tottenham. Tottenham se ovoj grupi pridružio osvajanjem trofeja 2025. godine.
Po dvije titule imaju Borussia Mönchengladbach, Feyenoord, IFK Göteborg, Real Madrid, Parma, Porto, Chelsea i Eintracht Frankfurt.
Španski klubovi ukupno su osvojili rekordnih 14 trofeja, engleski 11, a italijanski deset.

Posebno mjesto u istoriji Lige Evrope pripada Unaiju Emeryju.
Španski trener osvojio je tri uzastopne titule sa Sevillom između 2014. i 2016, a 2021. je sa Villarrealom u finalu savladao Manchester United.
Peti trofej osvojio je 2026. kao trener Aston Ville. Engleski klub je u finalu u Istanbulu pobijedio Freiburg sa 3:0 golovima Yourija Tielemansa, Emiliana Buendíje i Morgana Rogersa.
Aston Villa je tako osvojila svoju prvu Ligu Evrope i postala 31. različiti klub koji je podigao trofej Kupa UEFA ili Lige Evrope. Emery je s pet titula dodatno učvrstio status najuspješnijeg trenera u istoriji takmičenja.

Istoriju takmičenja nisu obilježili samo klubovi. Među igračima posebno mjesto zauzima Henrik Larsson, koji je sa 40 pogodaka najbolji strijelac u istoriji Kupa UEFA i Lige Evrope prema UEFA statistici.
Iza njega je Pierre-Emerick Aubameyang sa 37 pogodaka, dok je Klaas-Jan Huntelaar postigao 34.
Po broju nastupa vodeće mjesto drži João Moutinho sa 99 utakmica, ispred Giuseppea Bergomija sa 96.
Naravno, poređenje različitih era nije potpuno jednostavno. Broj utakmica i format takmičenja više puta su mijenjani, pa su igrači u pojedinim periodima imali više prilika za nastupe i golove nego oni iz vremena kada se igralo isključivo po eliminacionom sistemu.
Još jedna velika reforma uvedena je od sezone 2024/25. Tradicionalna grupna faza ukinuta je i zamijenjena jedinstvenom ligaškom fazom sa 36 klubova.
Svaka ekipa igra osam utakmica protiv osam različitih protivnika, i to četiri kod kuće i četiri u gostima, pa je i klađenje uživo u ovoj fazi i više nego zanimljivo. Svi klubovi nalaze se na zajedničkoj tabeli.
Prvih osam nakon ligaške faze direktno prolazi u osminu finala. Klubovi od devetog do 24. mjesta igraju dodatni dvomeč za preostalih osam mjesta u osmini finala, dok ekipe od 25. mjesta naniže završavaju evropsku sezonu. Nakon toga slijedi klasična eliminaciona faza do finala.
Isti sistem koristi se i u sezoni 2026/27, koja predstavlja 56. izdanje takmičenja i 18. otkako je Kup UEFA preimenovan u Ligu Evrope. Finale će biti odigrano 26. maja 2027. na Stadionu Frankfurt u Njemačkoj.
Pobjednik će, ukoliko se već nije kvalifikovao kroz domaće prvenstvo, izboriti mjesto u ligaškoj fazi Lige prvaka 2027/28.
Liga Evrope kroz istoriju je često pružala drugačije priče od Lige prvaka. Trofej su osvajali evropski velikani, ali i klubovi kojima je upravo ovo takmičenje predstavljalo najveći međunarodni uspjeh.
Od prvog Tottenhamovog trofeja 1972, preko italijanske dominacije devedesetih i Sevilline rekordne serije, do Emeryjevog petog trijumfa 2026. i današnje ligaške faze sa 36 klubova, takmičenje se neprestano prilagođavalo promjenama evropskog fudbala.
Promijenili su se naziv, format i put do finala, ali značaj trofeja nije nestao. Liga Evrope i dalje pruža klubovima priliku da osvoje veliki evropski naslov, izbore mjesto u Ligi prvaka i upišu svoje ime uz neke od najpoznatijih ekipa u istoriji evropskog fudbala.